Reumatoidni artritis je kronična sistemska upalna reumatska bolest koja dominantno zahvaća zglobove. Njegovo glavno obilježje je simetrična proliferacija sinovije gdje dolazi do pojave boli, otekline i ukočenosti u različitim zglobovima, poglavito u malim zglobovima šaka i stopala što može rezultirati pojavama erozija kosti i deformaciji zglobova.
Reumatoidni artritis – znakovi i simptomi
Neki od znakova i simptoma reumatoidnog artritisa su: bolni, topli i otečeni zglobovi, ukočenost zglobova koja je javlja u jutarnjim satima i nakon mirovanja, pojačani umor te ostali nespecifični simptomi. U većini slučajeva simptomi su simetrični odnosno javljaju se u istim zglobovima na obje strane tijela. Znakovi i simptomi reumatoidnog artritisa variraju u težini kliničke slike. Pojava povećane aktivnosti bolesti koja se naziva pogoršanje bolesti izmjenjuje se s razdobljima niske aktivnosti bolesti a ponekad liječenje može dovesti i do remisije bolesti. Reumatoidni artritis najčešće počinje između 30. i 60. godine života.
Reumatoidni artritis – rizični faktori
Neki od rizičnih faktora su ženski spol, pušenje, pretilost i pozitivna obiteljska anamneza reumatoidnog artritisa. Točan mehanizam nastanka ove kronične upalne reumatske bolesti je nepoznat. Prema dosadašnjim spoznajama, za nastanak bolesti potrebna je kombinacija različitih čimbenika kao što su genetska predispozicija, okolišni faktori, virusna ili bakterijska infekcija te poremećaj autoimunosnog odgovora. Upala kod reumatoidnog artritisa može oštetiti i druge organske sustave kao što su oči, koža, pluća, srce, krvne žile i živčani sustav. Bolesnici koji boluju od reumatoidnog artritisa imaju veći rizik od osteoporoze, depresije, tromboembolije a svakako je od velike važnosti i povišen kardiovaskularni rizik. Stoga je njegovo rano otkrivanje, prevencija i pravovremeno liječenje od velike važnosti u sprječavanju komplikacija bolesti, nastanku deformiteta i loše kvalitete života bolesnika.
Dijagnostika reumatoidnog artritisa
U dijagnosticiranju reumatoidnog artritisa nam osim same kliničke slike pomažu krvne pretrage (kompletna krvna slika, upalni parametri, reumatoidni faktor, anti-CCP) i slikovne odnosno radiološke pretrage kao što su rentgen i ultrazvuk. Cilj liječenja reumatoidnog artritisa je postići remisiju bolest. Liječenje je potrebno započeti što ranije primjenom nesteroidnih protuupalnih lijekova koji smanjuju bol i upalu te lijekova koji mijenjaju tijek bolesti (engl. disease-modifying antirheumatic drugs; DMARD). Ukoliko se remisija ne postigne primjenom nekih od navedenih lijekova u terapiju se uvode biološki ili ciljani sintetski lijekovi koji modificiraju tijek bolesti. Iako su nove vrste lijekova dramatično poboljšale mogućnosti liječenja, od velike važnosti je i redovita tjelovježba, zdrava ishrana i kontrola tjelesne težine kako bi se uz pomoć lijekova smanjio upalni proces, spriječila progresija bolest, oštećenje zglobova i time očuvala pokretljivost i funkcionalnost bolesnika.