Hipotireoza je sindrom usporenog metabolizma koji se javlja kao posljedica slabljenja funkcije štitnjače. Kod ove bolesti, štitnjača više nije u stanju sintetizirati i lučiti dovoljnu količinu hormona T4 i T3 koja je organizmu potrebna za održavanje uredne metaboličke aktivnosti. Naime, upravo su hormoni štitnjače T4 i T3 jedni od najvažnijih i svakako najmoćnijih regulatora metabolizma gotovo svih tkiva i organa u našem tijelu. Bez hormona štitnjače normalna funkcija organizma nije moguća.
Hipotireoza je najčešći poremećaj funkcije štitnjače i značajno je učestalija od hipertireoze. Najčešći uzrok hipotireoze je kronični tireoiditis (Hashimoto) kod kojeg kronična upala tkiva štitnjače dovodi do slabljenja njene funkcije. Važno je napomenuti da Hashimotov tireoiditis nije ekvivalent hipotireoze i da samo po sebi ne izaziva nikakve jasne kliničke simptome. Značajno su rjeđi prirođeni uzroci hipotireoze (ageneza štitnjače, lingvalna štitnjača) i tzv. jatrogeni uzroci koji su uzrokovani liječenjem drugih bolesti štitnjače (kirurško liječenje hipertireoze ili tumora štitnjače, terapija radioaktivnom jodom).
Uobičajeni simptomi kliničke hipotireoze su svi povezani s hipometabolizmom. Najčešće uključuju umor, malaksalost, pad koncentracije, pospanost, usporenu probavu, oticanje u području lica i ekstremiteta, opadanje kose, porast tjelesne težine. Važno je napomenuti da su svi ovi simptomi izrazito heterogeni i mogu se javiti i kao posljedica nekih drugih patoloških procesa.
Dijagnostika hipotireoze
Hipotireoza se na relativno jednostavan način može dijagnosticirati pomoću određivanja serumske razine hormona štitnjače, a u većoj mjeri tireostimulirajućeg hormona TSH. Naime, u hipotireozi kao posljedica pada razine hormona štitnjače dolazi do posljedičnog porasta razine TSH. Za razliku od hormona štitnjače, TSH je značajno precizniji, manje varijabilan u populaciji i općenito jednostavniji za interpretaciju (uz određene iznimke).
U današnje vrijeme se bolesnici najčešće u ambulantu javljaju s relativno blažim padom funkcije štitnjače koju nazivano supklinička hipotireoza. Karakterizira ju naznačeno povišena vrijednost TSH, uz uredne vrijednosti perifernih hormona štitnjače. Kod ovakvih nalaza često nije jasno radi li se o ranoj fazi hipertireoze, ili se radi o privremenom fenomenu nakon kojega možemo očekivati normalizaciju nalaza. Iz tog razloga bi svakom bolesniku trebalo individualno pristupiti. U obzir bi svakako trebalo uvrstiti kliničku sliku (tegobe), dob bolesnika, kao i neke druge faktore.
Hipotireoza – liječenje
Obzirom da se kod hipotireoze radi o manjku hormona štitnjače uz serumu, potrebno je medikamentoznim putem korigirati ovaj disbalans. Uobičajena terapija hipotireoze podrazumijeva oralno uzimanje levotiroksina, sintetskog analoga hormona štitnjače T4. Ovaj iznimno važan lijek je prvi put sintetiziran 1926. godine, a komercijalno je bio dostupan od 1949. godine (u SAD-u). Uzima se u obliku tablete, barem pola sata prije prvog jutarnjeg obroka. Naime, kiseli sadržaj želuca može dovesti do smanjene apsorpcije lijeka što može rezultirati problemima u titriranju doze.
Velika prednost monoterapije levotirokinom nad kombinacijskom terapijom s liotironinom (sintetski T3) jest značajno povoljnija farmakokinetika T4 nad T3. Naime, T4 je značajno postojanija molekula u odnosu na T3 i značajno duže nakon uzimanja lijeka ostaje u krvotoku. Uzimanjem monoterapije s T4 je vrlo jednostavno postići fiziološku raspodjelu i stabilnost razine hormona štitnjače, tj. precizno nadomjestiti prirodno stanje.
Hipotireoza u trudnoći
U današnje vrijeme je funkcija štitnjače u trudnoći ili tijekom planiranja trudnoće nešto što nikako ne bismo smjeli zanemariti. Naime, znanstveno je dokazano da kod rizičnih trudnoća čak i blaga hipotireoza može imati negativan utjecaj na njen ishod. Ipak, ovaj fenomen do sada nije sa sigurnošću primijećen kod urednih trudnoća. Zbog svega navedenoga, današnja klinička praksa u trudnica podrazumijeva učestale kontrole hormona štitnjače i značajno ranije uvođenje nadomjesne terapije od uobičajenoga. Uz redovno praćenje i pravodobnu korekciju terapije, gotovo je sigurno da hipotireoza neće imati značajnih reperkusija na ishod trudnoće.