Hipertireoza ili Gravesova bolest je poremećaj funkcije štitnjače kod kojega dolazi do pojačane proizvodnje i lučenja hormona štitnjače koji vodi do tireotoksikoze. Tireotoksikoza – stanje povišene koncentracije hormona štitnjače u serumu može biti izazvano i drugim problematikama. Navedene problematike uključuju kao tzv. subakutni tireoiditis, toksični adenom, uzimanje prekomjerne doze levotiroksina u terapiji hipotireoze. Ovo stanje može značajno utjecati na kvalitetu života oboljelih, te je važno razumjeti uzroke i simptome bolesti kao i metode liječenja i eventualne prevencije.
Uzroci hipertireoze
Hipertireoza, tj. Gravesova bolest uzrokovana je autoimunim poremećajem. U ovom stanju imunitet uz “klasična” protutijela kod autoimune bolesti štitnjače (anti-TPO i TgA) proizvodi i specifično protutijelo, tzv. Thyroid receptor autoantibody (TRAb). Navedeno protutijelo se veže za receptor za TSH na stanicama štitnjače. Kao posljedicu imamo specifičnu i nekontroliranu stimulaciju funkcije i proliferacije tih stanica što gotovo uvijek rezultira tireotoksikozom.
Važno je napomenuti da kod ovakvog tipa upale dolazi do nekontroliranog pogoršanja same upale, najvjerojatnije iz razloga što je jedan od mogućih generatora bolesti sam element jod. Naime, jod je ključan u proizvodnji hormona štitnjače i njegova je prisutnost u stanicama štitnjače apsolutno nužna. Ipak, obzirom da se radi o izrazito reaktivnom elementu, moguće je da jod u višoj koncentraciji izaziva nekontroliranu reakciju imuniteta prema stanicama štitnjače u vidu sinteze protutijela TRAb. Posljedična stimulacija stanica najvjerojatnije pojačava “glad” samih stanica štitnjače za jodom. Kao rezultat, u samim stanicama dolazi do porasta koncentracije joda čime se zatvara “začarani krug” same upale.
Pozitivna obiteljska anamneza je svakako mogući faktor rizika pojave hipertireoze. Drugi faktori rizika uključuju konzumaciju cigareta i eventualno prekomjerno uzimanje preparata koji sadrže visoku koncentraciju elementarnog joda.
Simptomi i dijagnoza
Simptomi hipertireoze mogu biti raznoliki i uključuju ubrzan rad srca, neočekivan gubitak težine unatoč dobrom apetitu, anksioznost, tremor, pojačano znojenje, umor i nesanicu. Kod žena može doći do poremećaja ciklusa.
Dijagnoza hipertireoze se postavlja laboratorijskim testiranjem razine hormona (TSH, T3 i T4) i protutijela (TRAb, anti-TPO i TgA) štitnjače u serumu i naknadnim kliničkim pregledom. Uz to, svakako se preporuča koristiti i metode slikovne dijagnostike kao scintigrafiju štitnjače i ultrazvuk štitnjače u verifikaciji hipertireoze. Scintigrafija štitnjače je nuklearnomedicinska metoda kojom se prvenstveno provjerava sama funkcija štitnjače putem davanja malih količina radioaktivnih izotopa joda (131-I) ili tehnecija (99m-TcO4) koji se fiziološki akumuliraju u štitnjači. Naime, u slučaju hipertireoze stanice štitnjače značajno pojačavaju akumulaciju joda što se na scintigramima rezultira značajno intenzivnijim prikazom parenhima same žlijezde što nam bez pogreške potvrđuje dijagnozu hipertireoze.
Ultrazvukom se, s druge strane, putem color Dopplera prikazuje izrazito pojačana prokrvljenost parenhima štitnjače, uz značajno ubrzan protok krvi kroz arterije thyreoideae superior. Praćenjem ovih dijagnostičkih parametara se dijagnoza također može nedvosmisleno potvrditi.
Metode liječenja
Liječenje hipertireoze usmjereno je na kontrolu prekomjerne proizvodnje hormona te smanjenje simptoma. Prva linija obrane su antitreoidni lijekovi (tzv. tireostatici), koji inhibiraju sintezu hormona štitnjače blokiranjem određenih enzima čija je funkcija tzv. organifikacija joda, tj. priprema joda za ugradnju u molekulu hormona štitnjače. Davanjem ovih preparata se posljedično usporava sinteza hormona štitnjače. Kao sekundarni i produljeni efekt najvjerojatnije dolazi do blokade ulaska joda u same stanice štitnjače čime se najvjerojatnije smiruje i sam upalni proces koji je temelj same bolesti. Upravo iz ovog razloga se hipertireoza i može “smiriti”, a sama terapija reducirati ili čak i nakon nekog vremena i u potpunosti ukinuti.
U samom početku liječenja se po potrebi mogu koristiti i beta-blokatori za ublažavanja srčanih simptoma dok osnovna terapija još nije ublažila tireotoksikozu, tj. dovela razina hormone u normalni raspon.
Kirurško liječenje je indicirano u težim slučajevima kao kod slabijeg odgovora ili pojave nuspojava na tireostatsku terapiju.
U nekim slučajevima se može koristiti i terapija radioaktivnim jodom koji se od svih stanica i tkiva u organizmu koncentrira isključivo u stanicama štitnjače. Ovim se putem može postići vrlo visoka doza zračenja na tkivo štitnjače s posljedičnim oštećenjem stanica i padom funkcije štitnjače. Ovakav oblik liječenja je vrlo “elegantan” jer se provodi doslovno jednim posjetom ambulanti nuklearne medicine i oralnim uzimanje preparata. Kod ovog oblika liječenja je svakako važno obratiti pozornost na eventualno pogoršanje egzoftalmusa i nije indicirano kod bolesnika s već izraženom oftalmološkim simptomima.
Komplikacije i rizici
Ako se ne liječi na vrijeme, hipertireoza može dovesti do ozbiljnih tegoba poput izraženih tahiaritmija, slabosti mišića. U literaturi se opisuje i tzv. tireotoskična kriza – akutno pogoršanje tireotoksikoze s ekstremnim porastom razine hormona štitnjače koje može biti opasno po život. Relativno se često kod bolesnika javlja i tzv. egzoftalmus, tj. protruzija očnih jabučica. Navedena se komplikacija javlja zbog još uvijek nerazjašnjene stimulacije hipertrofije retrobulbarnih mišića i masnog tkiva od strane tireostimulirajućeg protutijela (TRAb). Kao i kod ostalih autoimunih bolesti, radi se o potpuno nepredvidivom fenomenu koji se ipak u pravilu smiruje tijekom liječenja same hipertireoze. U težim slučajevima je svakako preporučena oftalmološka obrada, a po potrebi i tzv. pulsna kortikosteroidna terapija.
Prevencija i savjeti
Obzirom na nejasnu i nepredvidivu genezu bolesti, ne postoji jasan program primarne prevencije hipertireoze. Eventualno se može preporučiti eventualno izbjegavanje uzimanja preparata s visokom koncentracijom joda i prestanka pušenja. Moguće je isključivo djelovati na način da se u slučaju sumnje na pojavu bolesti tj. pojave hipermetaboličkih simptoma kao neobjašnjivih tahikardija, anksioznosti, nesanice, naglog gubitka na tjelesnoj težini izvadi krv za hormone štitnjače (TSH, T3, T4) i u slučaju patološkog nalaza javi specijalistu za štitnjaču.
Život s hipertireozom
Važno je napomenuti da se hipertireoza već desetljećima kvalitetno dijagnosticira i liječi. U pravilu se simptomi hipertireoze smiruju u relativno kratkom roku nakon uvođenja tireostatske terapije. Također, unutar kratkog do srednjeg roka se je najčešće indicirano značajno reducirati dozu lijekova što značajno snižava rizik pojave nuspojava.
S druge strane, unutar nekoliko tjedana od same dijagnoze (do relativne normalizacije hormonskog statusa) je svakako preporučljivo izbjegavati fizički napor. Također je preporučeno dovoljno se odmarati.